01.03.2010.

Ovo je priča o samogradnji podnog  grijanja napravljenog prije 10-ak godina, stoga cijeli postupak nije baš  najbolje popraćen fotografskom kamerom. S obzirom da od 2004. godina, podno grijanje svake  zime pokazuje svoje prednosti i nadmoć nad drugim načinima zagrijavanja, red je da vam predstavimo ovaj samograditeljski pothvat.

Za obične ljude, gradnja obiteljske kuće obično se pretvori u noćnu moru tijekom koje odustajemo  od raznih lijepih i pametnih stvari koje su projektanti osmislili. A  što su to lijepe i pametne stvari? Svako ima svoj pogled ali vjerujem da ćemo složiti barem oko nekih: zaseban WC, garaža unutar kuće, zasebna  kotlovnica, velik i dubok podrum, staklena bašča, raskošni balkoni i  terase, jedna ili više gostinjskih soba, kupaonica u sklopu spavaće sobe  i tako dalje.

Na kraju se sve podredi financijama (počinje štednja i odricanje) ali i popravljanju onoga što majstori  upropaste ili tobože zaborave napraviti. Zašto sada spominjem “sirote” majstore? Zato jer mnogi to uopće nisu i ne zaslužuju tu prestižnu titulu! Majstor bi trebao biti častan, pošten, pedantan, kvalitetan,  visoko stručan i moralan, a ne polupismena vucibatina koja ide okolo i iskorištava ljudsku dobrotu i neznanje. 😐

Podno grijanje najlakše, najbrže, najjednostavnije i najjeftinije je napraviti kod gradnje nove kuće ili  etaže. Sve preinake na gotovim ili prije useljenim objektima znatno su  skuplje i kompliciranije, pa je daleko jednostavnije napraviti  radijatorsku inačicu. U mom slučaju ima dvije “lijepe stvari” od kojih  nisam htio odustati ni po koju cijenu: podno grijanje i debela toplinska  izolacija. Prije gradnje sam odmah precrtao podrum, garažu i mnoge  druge sitnice ali sam ostao do kraja vjeran ideji da će moja kuća biti:  mala, topla i suha. I tako i bi. 🙂 Odmah u startu sam sve mjere korigirao za 10cm na više.

Na primjer otvor za vrata sa 200 cm  povećan je na 210 cm, isto tako su podignute električne utičnice,  kanalizacija, pipe, ulazna vrata, balkonski prozori, ulazno stubište,  unutarnje polukružno stubište ima metalnu osnovu koja je izvedena prije  gradnje podnog grijanja i tako dalje.

Napokon početak radova

Poslije izlijevanja betonskih temelja, dovukao sam vodu u kupaonu i postavio kanalizaciju. Zatim sam praznine popunio zemljom, dobro ugazio i prekorio sa debelom PVC folijom. Preko  svega sam stavio 5 mm armaturnu mrežu, zatim je uslijedilo betoniranje (debljina 5 – 6 cm). Mnogi su mi govorili da ne trebam staviti foliju niti armaturnu mrežu, a ja sam odmahnuo glavom razmišljajući o tome da jednom  u životu grade temelji na kojoj će sve to stajati, kasnije nema mogućnosti popravke, krov se skine za jedan dan i napravi za nekoliko dana. Tijekom nekoliko slijedećih godina kuća je sazidana i stavljena pod  krov…

Realizacija

S obzirom da je beton prije postavljanja podnog grijanja imao neravnine posipao sam prosijani dravski pijesak i  raširio ga aluminijskom letvom i dobio lijepu ravnu površinu. Zatim sam  preko toga raširio PVC foliju iz jednog komada i postavio 5cm debeo tvrdi ekspandirani polistiren poznatiji kao stiropor (kvalitetnije rješenje bilo bi postavljanje polistirol ploča koje su mehanički otpornije ali i desetak puta skuplje). Preko stiropora sam postavio još  jedan sloj građevne PVC folije iz jednog komada, a zatim 4 mm armaturnu mrežu. Svuda u krug postavio sam okomito stiropor debljine 1 cm koji je  iz običnih ploča izrezan u trake od 100 cm x 10 cm. Njegova funkcija je omogućiti slobodno disanje betonskih ploha u svakoj sobi, odnosno  sprječavanje pucanja uslijed rastezanja i širenja materijala kod  zagrijavanja. 10mm stiropor je također stavljen okomiti na mjestima gdje se nalaze vrata tako da fizički odvoji betonske površine unutar svake  prostorije, čime se dobije nešto poput “plivajućeg poda”.

Temperatura vode u sustavu padne na +24°C  kada grijanje miruje nekoliko sati, a po uključenju za nekoliko minuta poraste na +28°C i onda vrlo lagano raste dok ne dosegne +35°C. Čim se  plamenik ugasi, temperatura vode odmah padne na 29°C i tako ostaje  narednih minuta do novog ciklusa paljenja kad raste do +35°C. Tijekom 6 godina eksploatacije dva puta sam morao povećati temperaturu vode na  +36°C, a jednom kada je nekoliko dana bilo -20°C povisio sam je čak na +37°C. 🙂 Gubici su tih dana bili preveliki i sustav nije mogao dići temperaturu u prostorijama više od +21,5°C a to je ukućanima bila  sibirska hladnoća jer smo navikli po cijele dana bauljati bosi i napola goli – što i vama želimo. 😉

Par riječi o dimnjaku

Dimnjačara uopće ne puštam u kuću nikada, jer nema što čistiti, ali zato redovito plaćam dimnjačarske usluge. 🙁 Da ponovno kupujem bojler odabrao bih fasadnu inačicu, iako takvi  modeli imaju nešto manje iskorištenje od ovih što se spajaju na dimnjak. Kad izračunam koliko me skupo koštala gradnja “šidl” dimnjaka i koliko ću potrošiti na plaćanje dimnjačara tijekom godina eksploatacije,  siguran sam da se više isplatila “fasadna inačica” – nažalost to sam prekasno shvatio. Nadalje, fasadni bojler uzima zrak izvana što doprinosi većoj sigurnosti kada se bojler nalazi u kupaonici i manje je  prašine koja se uvlači u kuću zbog podtlaka i usiljene cirkulacije zraka. Kada radi kuhinjska napa, plinski se bojler znade ugasiti i izbaciti poruku “nema dovoljno zraka”, a to se kod fasadnog nikada ne  događa… Bilo bi idealno imati posebnu prostoriju za kotlovnicu… No i sami znate da većina bojlera stoji u hodnicima, kupaonama, kuhinjama…

Nešto za kraj

Dobra stvar kod podnog grijanja je potreba za kvalitetnim izvođenjem toplinske izolacije objekta. Kada ste napravili dobru izolaciju objekta tada više uopće nije bitno  na koji način se grijete i koji energent koristite! To može biti električna energija, klima uređaj ili radijatorsko grijanje u režimu +45°C/+25°C, dakako uz postavljanje većeg broja rebara nego za režim +90°C/+70°C. Ako odaberete električnu energiju imati ćete  problem kupiti  tako male grijalice, jer vam za spavaću sobu treba peć snage 200 W, a za dnevnu sobu max. 300 W. Kako je nemoguće kupiti električnu grijalicu tako male snage, ja sam bio primoran zagrijavati kupatilo sa UV žaruljom snage 150 W, a spavaću sobu sa žaruljom od 250 W, a u dnevnoj sam odspojio dva grijača iz najmanje TA (termo akumulacijska) peći koja se ikada proizvodila. Klima zna biti zamorna, bučna, puše u glavu, isušuje zrak, ali stvar funkcionira…

Nadalje, ako radite unutarnju izolaciju, morate postavljati parnu branu, u tom slučaju grijanje je moguće  isključivo sa klima uređajima jer vlaga nema kuda otići što predstavlja veliki problem u kućanstvu sa puno članova gdje se kuhaju domaća jela, suši rublje na radijatorima i slično. Odvlaživači zraka mogu pomoći u  znatnoj mjeri ali ih trebate u svakoj prostoriji, skupi su, bučni i  troše struju, osim toga treba ih često prazniti. Sušilica rublja i kuhinjska napa mogu pomoći ali ne i riješiti problem…

Općenito govoreći, vrlo je važno znati da dobra izolacija donosi ogromne uštede ali zbog  niskotemperaturnog režim znatno usporava izdvajanje vodene pare, koju nekako treba izbaciti u atmosferu. Na primjer kod podnog grijanja, ne možete spustiti temperaturu u spavaćoj sobi ispod +20°C jer tada sva vlaga iz prostorije završava na prozorskim oknima i voda počinje curiti na sve strane (treba  vam dvostruko IZO staklo npr. 4 puta po 4 mm). Znači trebate barem +23°C da se vlaga nekako progura kroz zidove i izbaci izvan kuće… Ovo ne govorim napamet! U mojoj kući se živi, kuha i suši rublje! Kondenzacija se pojavljuje samo na prozorskim oknima.

Upravo stoga je podno grijanje u kombinaciji sa vanjskom izolacijom i samoventilirajućom fasadom više no dobro rješenje. Prvenstveno zbog uštede energije i ugođaja koji se ne  može usporediti ni sa jednim drugim načinom grijanja. Što se tiče  održavanja, na to jednostavno zaboravite. Servisirajte redovito bojler i to je to…

Miša Nicinger

* * *

Ukoliko trebate: webshop, web hosting, Cloud, VPS, izradu, dizajn i održavanje web stranica – obratite nam se sa povjerenjem, jer Internet je naše igralište –  midnel.hr

Broj pogleda: 6600