majstorije.info

Upravo krajem svibnja i početkom lipnja, svuda oko nas nailazimo na; lijepe, rumene, slatke, crvene, sočne i nadasve ukusne domaće trešnje kao i puno sitnije ali zato izvrsne divlje trešnje. Poslije pet minuta grickanja čovjek se lagano zasiti i slatkasto hrskavi plodovi prestaju biti zanimljivi…Već poslije nekoliko sati čovjek ih ponovno poželi ali trešanja više nema s obzirom da se radi o sezonskom voću koje brzo dođe i još brže prođe! I tu stupamo na scenu mi koji brinemo o tome da se trešnje nađu na stolu tijekom cijele godine, a ne samo u kasno proljeće ili rano ljeto. Riječ-dvije o branju trešanja. Najboljom se pokazala metoda branja sa tla ali uz pomoć rasklopivih, dvokrakih ili samostojećih ljestvi (aluminijske ili drvene). Lijepo se pozicionirate ispod grane krcate plodovima i sa nekoliko metara visine na čvrstim i stabilnim nogama popunjavate posudu bez velikih opasnosti i bojazni od pada.

Nažalost branje slatkih plodova višnje i  trešnje često zna završiti kobno, posebice kada se starije osobe penju na stablo i pokušavaju pobrati plodove sa svake grančice u krošnji. Samostojeće ljestve daju veći manevarski prostor, bolji prilaz sočnim plodovima i kudikamo veću sigurnost za berača, stoga iz toplo preporučujemo…

I još nešto – ne jedite puno trešanja dok ih berete! Obično kada se napuni stomak, berači naglo posustanu i dogodi se da trešnje ne mogu očima vidjeti a kamoli jesti. Stoga se držite pravila da svaku 30-tu pojedete, a 29 stavite u kantu… Nabrane trešnje potrebno je selektirati (očistiti od lišća i peteljki) i ovlaš oprati u hladnoj vodi. U postupku čišćenja lako se mogu uočiti oštećeni ili truli plodovi, kao i oni manje lijepi ili zeleni pa ih treba odvojiti.

Recept za pripremu je vrlo jednostavan. Na kilogram trešanja ide četvrt kilograma šećera i pola litre  vode. Ako imate 4kg trešnji, trebate 1kg šećera i 2 litre vode. Ne zaboravite i najmanje 5 tegli sa metalnim poklopcem od npr. Majoneze.

Kuhinjska vaga je veliki pomoćnik u ovome poslu, stoga sugeriramo njezinu primjenu s obzirom da aproksimativne i odokativne metode nisu pouzdane. Osim šećera, drugi konzervansi nisu potrebni, ako baš želite možete staviti komadić aspirina  (npr.  jednu četvrtinu tablete u svaku teglu prije zatvaranja. Zašto Aspirin? Zato što je to jedan od naziva za Acetisalicinsku kiselinu, a Salicin je konzervans. Praksa je pokazala da ti komadići često ostanu nerastvoreni pa smatram da nisu niti potrebni ako se koristi ¼ šećera i metoda pasterizacije sa podtlakom do koga dolazi zbog hlađenja i skupljanja.

Ovisno o količini trešanja koju ste nabrali, pripremite posudu sa vodom i stavite ih na vatru. Odmah u vodu istresite potrebnu količinu šećera i čekajte da proključa. Paralelno sa vodom za trešnje na vatru stavite posude sa malo vode u koje ćete staviti dobro oprane tegle. Ovo je jako bitno jer staklo morate postupno zagrijati kako ne bi puknulo uslijed nagle promjene temperature. U ovom trenutku na štednjaku imamo posudu sa zaslađenom vodom u koju spuštamo trešnje i jednu ili dvije posude sa teglama koje se kuhaju na pari.

Kada je voda proključala ubacujemo unutra trešnje i miješamo ih nekoliko minuta. Trešnjama je potrebno stanovito vrijeme da se ugriju i pasteriziraju stoga ovo vrijeme ovisi o količini vode i trešanja ali i snazi štednjaka. Ako stavite 4 kg trešanja u 2 litra vode sa 1 kilogramom šećera na najvećem plinskom kolu trebati će do 10 minuta miješanja da se trešnje pasteriziraju to jest termički obrade.

Tada ih nekom velikom žlicom ili manjom grabilicom za juhu vadimo i polako popunjavamo tegle. Kada su tegle do vrha napunjene da ne kažem prepunjene lagano ih protresemo ili pritisnemo trešnje žlicom tako da ne ostane previše slobodnog prostora, a zatim po potrebi dodamo još po neku trešnju i sve to do vrha zalijemo sa slatkom i vrelom vodom u kojoj su kuhane. Ne zaboravite cijeli postupak radimo na dvije ili tri uključene ploče ili plinska kola na štednjaku. Sve mora biti vrelo kako bi pasterizacija (ubijanje mikroorganizama) bila uspješna.

Tada tegle zatvaramo sa metalnim zatvaračima. Plastični (PVC) zatvarači općenito ništa ne valjaju jer se za metodu “na vruće” ne mogu koristiti. Poklopac stavimo na teglu i zakrenemo, a zatim  je  podižemo u zrak i pridržavamo rukavicom otpornom ne toplinu ili kakvom vlažnom kuhinjskom krpom i zavrnemo dokle ide.

Bez brige kada se sadržaj tegle ohladi stvoriti će se podtlak koji će držati poklopac velikom silinom tako da će sadržaj ostati izvan domašaja napasnika (gljivica i drugih mikroorganizama).

Zatvorene tegle vraćamo u vrelu vodu i ostavimo na vatri još 10-15 minuta. Time je postupak pasterizacije završen i kompot jednostavno ostavimo da se postupno ohladi, najbolje preko noći. Sutradan možete ispisati naljepnice slijedećeg sadržaja “Kompot od trešanja” polijepiti ih po teglama ili zatvaračima i sve to spremiti u podrum ili ostavu bez direktnog sunčevog svijetla.

Otvaranje podtlačenih tegli zahtjeva podmetanje žlice ili tupog noža ispod poklopca i puštanje zraka, tada otvaranje ide lako i bez teškoća, a užitak u ukusnom kompotu je zajamčen.

Miša Nicinger